Čini se da postoji alarmantan trend odstranjivanja kandži mačkama… bilo da je to zbog osobne pogodnosti, kućnih pravila i propisa ili jednostavnog nedostatka znanja od strane odgovornih vlasnika kućnih ljubimaca.
Postoje mnogi dobri veterinari koji aktivno obeshrabruju uklanjanje kandži, ali ima i mnogo onih koji ovu operaciju obavljaju redovito, a nikad u potpunosti ne informiraju vlasnika kućnog ljubimca što to zapravo podrazumijeva niti objašnjavaju moguće opasnosti postupka.
Da su ljudi više informirani, možda bi se ovaj trend preokrenuo.
Odstranjivanje kandži mački je veliki kirurški zahvat koji se izvodi u općoj anesteziji. To je zapravo amputacija zadnjeg zgloba na svakom nožnom prstu, a ne jednostavno uklanjanje same pandže kako mnogi vjeruju. Sljedeći članak objašnjava postupak uklanjanja kandži.
Mačke hodaju na prstima, za razliku od većine sisavaca koji hodaju na tabanima. Njihova muskulatura, zglobovi, tetive i ligamenti dizajnirani su tako da rasporede tjelesnu težinu na nožne prste.
Kandža nije nokat kao ljudski nokti na rukama ili nogama. To je zapravo dio posljednje kosti u mačjem prstu. Kad biste “odrezali kandže” čovjeku na isti način na koji se odstranjuju kandže mački, amputirali biste svih 10 prstiju na zadnjem zglobu!
Pronašao sam ovaj opis operacije u veterinarskom udžbeniku: “Kandža se produžuje guranjem prema gore ispod podnožja ili hvatanjem Allisovim kliještima za tkivo. Oštrica skalpela koristi se za oštru disekciju između druge i treće falange preko vrha noktni brijeg. Distalni interfalangealni zglob je dezartikuliran (razdvojen), a duboka tetiva fleksora prstiju je zarezana (odsječena). Jastučić prstiju nije zarezan.” Ovo kliničko objašnjenje zvuči užasno, zar ne?
Postoji stvarna mogućnost komplikacija nakon svake veće operacije, a uklanjanje kandži nije iznimka. Postoji mogućnost krvarenja, infekcije, jake boli, krhotina kostiju, mogućeg ponovnog rasta deformirane kandže, problema s leđima, mišićima i zglobovima, oštećenja živaca, apscesa i moguće hromosti. Ako pandža ponovno izraste, često je deformirana i mora se izvršiti još jedna operacija kako bi se riješio ovaj problem.
Uz moguće tjelesne komplikacije, nakon ove operacije često se javljaju problemi u ponašanju. Mačka može postati povučena, distancirana, bojažljiva i/ili agresivna, a često i gristi jer joj je to jedini način obrane koji joj preostaje. Povremeno će mačka prestati koristiti pijesak, jer je odmah nakon operacije bilo bolno grebati po pijesku, a sada tu bol povezuju s pijeskom. Zbog količine stresa koju životinja doživljava nakon ovog postupka, može postati sklonija drugim bolestima, budući da stres ima tendenciju kompromitiranja imunološkog sustava.
Životinja trpi jake bolove nakon operacije, a veterinari rijetko nude bilo kakve lijekove protiv bolova za mačku.
Postoje alternative uklanjanju kandži vašoj mački…kao što su navlake za kandže, grebalice, redovito podrezivanje kandži i modifikacija ponašanja.
Mnoge su zemlje zabranile uklanjanje kandži kao zlostavljačku praksu koja uzrokuje nepotrebnu bol i traumu životinji. Veterinarski udžbenik Turnera i Batesona o biologiji mačjeg ponašanja završava kratki odjeljak o ponašanju kod grebanja sljedećom izjavom: “Operativno uklanjanje kandži, kao što se ponekad prakticira za zaštitu namještaja i zavjesa, čin je zlostavljanja i treba biti zabranjeno zakonom u svim, a ne samo u nekoliko zemalja.”
Nažalost, uklanjanje kandži trenutno nije zabranjeno u Sjedinjenim Državama. Američko društvo za prevenciju okrutnosti prema životinjama (ASPCA) kaže da je njihova politika da “preporučuju razmatranje takve operacije samo ako usklađeni napori na modificiranju ponašanja nisu uspjeli i eutanazija je u tijeku”.
Odstranjivanje kandži mački je zlostavljačka praksa. Informiranost o zahvatu i mogućim komplikacijama trebao bi biti cilj svakog odgovornog vlasnika kućnog ljubimca.