Opći opis

Perzijske mačke su lijepi, društveni i bezopasni kućni ljubimci. Nazivaju je i iranske mačke ili širizi mačke. Znanstveni naziv ovog ljubimca je Felis catus. Perzijanci imaju svilenkasto sjajno krzno, okruglo lice, sjajne oči i duge dlake po cijelom tijelu. Mačke su općenito poznate po tihom i slatkom ponašanju. Obično su tražili dopuštenje za ulazak na okupljanje. Iako valjan razlog njegove duge dlake nije poznat, znanstvenici su je proglasili rezultatom prirodne mutacije.

Podrijetlo

Godine 1626. talijanski državljanin g. Pietro Della Valle prvi je put uveo dugodlaku mačku u Europu. Vjerojatno su ga u Europu donijeli trgovci s Bliskog istoka. U početku su ove mačke bile poznate kao azijske mačke i dostupne u jednoj boji. Zasluga pripada perzijskim znanstvenicima koji su razvili njegovu pasminu. Sada se Perzijanci mogu naći u različitim bojama uključujući dvobojne.

Životni vijek

Prosječni životni vijek ove mačke je petnaest godina. Više od 76% mačaka živi do 12 godina, a 52% mačaka živi 15 ili više godina. Englesko veterinarsko odjeljenje proglasilo je njihov prosječni životni vijek od 14-17 godina. Težina Perzijanaca općenito se kreće između 7 i 12 funti.

Klasifikacija Perzijanaca

Početkom 17. stoljeća na površinu je izašla samo jedna vrsta perzijskih mačaka, koja se razvijala s vremenom. Trenutno postoji više od 100 priznatih tipova Perzijanaca, koji se dalje dijele u sljedeće četiri glavne skupine:

1. Grupa-1. Mačke prve skupine imaju jednobojnu dlaku. Dlaka im je iste boje od vrha do korijena.

2. Grupa-2. Perzijske mačke druge skupine imaju supresorski gen.

3. Grupa-3. Mačke treće skupine imaju himalajski gen.

4. Grupa-4. Mačke četvrte i posljednje skupine imaju agouti gen.

Vrsta perzijskih mačaka

Postoje neke razlike među raznim međunarodnim udrugama mačaka u klasifikaciji perzijanki. Sve udruge imaju svoje mišljenje o podrijetlu, osobinama i klasifikaciji. Međutim, postoje tri glavna tipa perzijskih mačaka, tj. himalajska, egzotična i perzijska. Neki znanstvenici su također ispričali sljedeće vrste: –

• Himalajski.

• Egzotično.

• Perzijanci i Angore.

• Tradicionalni Perzijanci.

• Peke-face i ultra-typing.

• Veličine igračaka i šalica za čaj.

• Činčila dugodlaka i Sterling.

• Obojenost.

Hrana Perzijanaca

Perzijska mačka pripada klasi sisavaca i životinja je mesožder. Mlijekom hrani svoje mačiće. Perzijanci ne mogu održati život bez konzumiranja mesa u nekom obliku. Kozje mlijeko, bundeva, riba i vitamini najbolja su hrana za Perzijance. Mačkama se nikako ne smije davati alkohol ili alkoholna pića, šećer i luk jer im to može izazvati ozbiljne zdravstvene probleme.

Bolesti Perzijanaca

Perzijanci općenito pate od sljedećih bolesti:-

1. Poteškoće / problemi s disanjem.

2. Problemi sa zubima

3. Bolesti bubrega

4. Problemi s kožom

5. Pretjerano suzenje

6. Bolesti oka

7. Gljivična infekcija

Njega i održavanje

Odjel je objasnio uzrok smrti perzijskih mačaka. Mišljenja su da Perzijanci imaju veliku okruglu lubanju, skraćeno lice i nos, što stvara poteškoće pri disanju. Mačke obično imaju problema s disanjem zbog strukture lica. Štoviše, perzijanci imaju dugu dlaku, koja zahtijeva redovitu njegu i održavanje kako bi se spriječilo matiranje. Moraju se svakodnevno pažljivo kupati i sušiti. Oči im se smiju redovito čistiti kako bi se spriječile očne bolesti.

Osobnost i ponašanja

Perzijska mačka je lijepa, mirna, draga i nježna kućna životinja. Uživa u društvu mirnih ljudi. Perzijske mačke su mirne naravi, ali imaju i razigranu stranu. Mačke imaju strogo neprijateljstvo prema psima.

Mjere prije kupnje

Neke važne mjere prije kupnje su sljedeće:-

1. Trošak kat.

2. Kombinacija boja Perzijanaca.

3. Održavajte dobre odnose s uzgajivačima.

4. Posjet CFA izložbi mačaka.

5. CFA registrirana pasmina.

6. Budite spremni za svakodnevno kupanje i četkanje.

7. Izbor između mačke s ravnim licem ili s tradicionalnim licem.

Držanje mačaka u islamu

Islam je cjelovita vjera i način života, u kojem je sve jasno. Islamska tradicija i društvo odaju poštovanje mačkama zbog njihove čistoće. Islam je dozvolio mačkama ulazak u domove muslimana, džamije, pa čak i u Masjid al-Haram. Islam je dopustio muslimanima da drže mačke u kući koje nisu štetne ili nečiste (Najas). Mačke su korisni kućni ljubimci jer jedu zmije, štakore i druge štetne bube. Veliki Sahabi Abu Hurayrah (otac mačića) nazvan je zbog njegove ljubavi prema mačkama.